Nakon što je potrošio sve najslavnije priče za djecu, od Snjeguljice, Pepeljuge, Tronoružice, Pinokija do Petra Pana, studio Disney se iskazao i nekim novim projektima u kojima je stvorio izvorne, posve originalne likove. No, od takvih filmova nikad ne treba očekivati da nam pobude one emocije koje izazivaju priče koje su zahvaljujući svojoj kvaliteti opstale stoljećima u usmenoj predaji i knjigama.
Princeza i žabac poseban je slučaj: u naslovu i u motivima priče doista je poznata priča o princu koji je zarobljen u žabljem tijelu, ali priča kreće sasvim drugačijim tokom nego u bajci, pa u središnjem dijelu filma pratimo avanture žaba u močvarama pred New Orleansa, kojima se pridružuju otkačeni krokodil koji voli svirati jazz (a koji je, posve sukladno dosad nepisanim pravilima koje je u svojoj zanimljivo novoj knjizi definirao prof. Ivo Žanić, sinkroniziran glasom Splićanina) i dobroćudna krijesnica. Zanimljivo je (a i pomalo bizarno) da glavna junakinja, konobarica crnkinja, sanjajući o vlastitom restoranu početkom prošlog stoljeća ne zamišlja ništa u duhu New Orleansa, već skupi, monumentalni restoran za elitnu klijentelu kakav se može zamisliti na Manhattanu ili Beverly Hillsu.
U skladu s Disneyevom tradicijom, tu je i niz songova koji pjevaju glavni junaci, ali i njihovi protivnici. Doduše, oni osobito ne oduševljavaju niti se pjevuše po izlasku iz kina, ali su ipak muzikalniji nego, primjerice, većina onih iz filma Devet (s posebnom iznimkom odličnog Be Italian).
U cjelini, riječ je o solidnom animiranom filmu za sve uzraste, koji poštuje tradiciju svoga studija i kojim će konzervativniji gledatelji sigurno biti zadovoljni.
