Izrešetani auti, rafali usred bijela dana, pokolj u Šibeniku ponovno je šokirao zemlju. Čelni ljudi grada govore o vražjem trokutu - psihičkoj nestabilnosti ubojice, pandemiji i onom što je, kažu, najvažnije:
"Mi imamo problem s lako dostupnim ilegalnim oružjem, i to je nacionalni problem i sve službe treba uključiti u rješavanje tog problema", kazao je dogradonačelnik Šibenika, HDZ-ovac Paško Rakić.
Zolja u Zlataru, bomba u Pakracu
Jer sličnih je situacija sve više - dva dana prije pokolja u Šibeniku netko je ispalio zolju na teretanu u Zlataru. Dan prije toga u Pakracu je čovjek bacio bombu na radnike HEP-a koji su mu došli isključiti struju.
A pamtimo svi, u listopadu su meci frcali Markovim trgom kada je pred vladom upucan policajac, dok je najgore lanjsko ubojstvo bilo ono trostruko u siječnju u Splitu. I svemu je, kažu stručnjaci, jedno zajedničko.
"Radi se o ilegalnom oružju. U slučaju HEP-a o eksplozivnoj napravi, koje vi ne možete imati prema nijednom zakonu, koliko god on bio liberalan, odnosno rigorozan. Znači, to je oružje koje spada u kategoriju A koje vi zakonski posjedovati ne možete", rekao je sudski vještak za balistiku i vatreno oružje Dubravko Gvozdanović.
"Teško je naći takav primjer zato što je ovaj dio Europe bio jedini u zadnjih 50-ak godina pogođen ratom, da ima toliko zaostalog oružja", kaže stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila.
Država se s problemom teško nosi
I s tim se problemom država teško nosi. Od napada na Vladu, dakle u zadnja tri mjeseca 2020. policija je zaplijenila 394 komada raznog oružja i gotovo 26 tisuća metaka. Drugom metodom, dobrovoljnom predajom oružja, prošle je godine vraćeno 316 komada automatskih pušaka i gotovo četvrt milijuna komada streljiva.
A baš prosincu prošle godine modernizirana je MUP-ova kampanja "Manje oružja, manje tragedija", novim spotovima, pa i posebnom pjesmom TBF-a.
Kampanja se provodi još od 2007., a u policiji ističu kako ju je UN-ov program za obnovu i razvoj proglasio najučinkovitijom u prikupljanju oružja u povijesti.
"Ilegalno oružje bilo tko tko posjeduje može bez straha nazvati 192, to je prvi korak koji treba učiniti, i dati informaciju da posjeduje to oružje i ono će biti anonimno izuzeto, bez sankcija", kaže Mario Salopek iz Služba za prevenciju Ravnateljstva policije RH, a na pitanje, bez obzira o kojem se oružju radi, odgovara:
"Tako je, bez obzira radi li se o dozvoljenom oružju koje nije registrirano ili neko nedozvoljeno oružje koje se niti ne može registrirati".
Je li otkup oružja rješenje?
Od svih županija, lani je najviše automatskih pušaka predano policiji baš u Sisačko-moslavačkoj, gdje su statičari nakon potresa pričali kako su u pregledima zgrada znali nabasati i na velike kućne zalihe oružja.
Kako procjene govore o 180 tisuća do čak pola milijuna ilegalnih pušaka i pištolja još u posjedu građana, kampanju bi se, kažu stručnjaci, trebalo i intenzivirati.
"Po meni bi bilo dobro pokrenuti kampanje ne samo na razini PR-a, reklama, spotova, nego na razini otkupa oružja. Čini mi se da sredstva koja bi se na takav način utrošila su puno manja nego samo jedan život koji može biti uništen takvim oružjem", kaže Cvrtila.
"Baveći se ovim fenomenom godinama, mislim da je isključivo povjerenje na razini državne institucije - građani ključno da bi se podigla razina svijesti da je ilegalno oružje u pogrešnim rukama građana vrlo opasno", kaže Gvozdanović.
Jer od svih desetaka tisuća komada ilegalnog oružja dovoljno je samo jedno u rukama rastrojene osobe da se dogodi nova tragedija.
